dwoličnost je fascinantna ljudska mana. neke filozoije dwoličnost powezuju sa takozwanim manjkom samopouzdanja. ustwari, ne znam dali su to "filozofije" powezale ili je to jednostawno moja predođba swega :). ali mislim da sam to weć negdje pročitala. kako bilo da bilo. dakle, dwoličnost kao takva može se očitowati u swakodnewnom ponašanju pojedinaca. i makar ljudi koji nisu niti loše osobe niti dwolični sami po sebi, ponekad mogu u swom ponašanju pokaziwati određenu dozu te mane. jer ljude koji swe kažu u facu, sada i odma, wećina smatra nepristojnim ljudima. pa tako i ja. jedno je biti iskren. drugo je biti bezorazan.nije na meni da sudim o drugima, kao da sam sawršena. daleko od toga. samo pišem oswrt na to. da:)
ma ne znam, nekako sam se razočarala sama u sebi owih dana, pa počinjem i druge gledati na drugačiji način. nisam ni razmišljala o takwim stwarima do sada. ali dobro, waljda smo swi takwi. dwolični. neki wiše, neki manje. ali jesmo.
sjedim za kompom weć 4 sata bez ikakwe inspiracije. bez ikakwe želje za dizanjem sa stolice. a moram učit. i moram wan. i moram kosu oprat:). što je baš kuul.
"jebi se" više nije kletwa. kad nekome kažeš "jebi se", ustwari mu želiš bogat seksualni žiwot, a to, ruku na srce, nikome neće teško past:))
zato je bolje reći "apstiniraj". kao što ja to kažem.
probajte to jednom napraviti. reakcije su trenutačne i predwidljiwe.
toliko od mene...za danas.
keep retrooo alive
Edit (30.04.): sutra nawršawam 18. godina i iskreno, nisam sretna zbog toga. wrijeme mi uludo prolazi...samo putujem (mislima, ali ne i tijelom) bez cilja. i bojim se. užasno se bojim...
|